Skip to content

Ko su ciklidi?

Suvoparni odgovor na ovo pitanje glasi: jedine slatkovodne i bočaste ribe sa dve čeljusti, koje su uspele evolucijom da svoju unutrašnju čeljust razviju do zavidnog nivoa.

Obzirom da ova definicija skoro ništa ne govori o ciklidima, pređimo na praktičan opis. Jedina životinja koja je poznata po dobro razvijenim sekundarnim čeljustima, osim ciklida,je Alien H.R. Giger-a iz istoimenog filma, ali pošto dotični nikako nespada u ribe, možemo da ga zanemarimo u ovom opisu Tokom tektonskih promena na na{oj planeti, delovi mora su ostali zarobljeni u kontinetima, tj. izolovani od mora i vremenom su se pretvorili u jezera. Morske ribe koje su bile zarobljene u ove zamke, su nastavile svoju evoluciju nezavisno od svojih morskih predaka i na taj način postale zasebni proizvod evolucije. Da današnji evropski continent poseduje ova mega jezera, sigurno bi i u njima postojali ciklidi, ali na žalost evropskih fanova, tektonski poremećaji nisu bili toliko blagorodni za njih. Ciklidi su se razvili od dve grupe morskih riba, i to Labride (Labridae) i Papagajke (Scaridae). U Jadranu žive moderne Labridae, i to su: Knez i Vladika, dok su Papagajke poznate po tome da se hrane lgama sa korala, i u tom procesu, otkidaju i žvaću delove samih korala, te kao nus-proizvod stvaraju izuzetno fini pesak, koji naknadno stvara idilične morske plaže. Ovo poreklo ciklida govori i o poreklu samog naziva jer reč ciklidi potiče od starogrčke reči Kichle, koja se odnosila na Labride, tj. na pretke modernih ciklida. Sa pojavom naučnih imena i počecima sortiranja živog sveta u familije, ciklidi su dospeli u porodicu Labrus, dok su kasnije postali familija Labroide. Početkom 19. veka, nekoliko tada poznatih ciklida se izdvojilo iz ove familije (zaslugom eminentnih nemačkih ihtiologa: Bloch & Schneider) pod novim imenom Cichla, da bi tek 50-ak godine kasnije dobili punopravni status familije Cichlidae, to jest po srpski: CIKLIDI bre! Od 30-ak hiljada vrsta riba na našoj planeti, preko 2 hiljade čine ciklidi, što pokazuje ogroman udeo ciklida u svetskoj ribljoj populaciji.

Šta izdvaja ciklide od tolikih familija riba?

Po mom ličnom mišljenju ciklidi su najintelignetnije ribe (barem među akvarijumskim vrstama), dotična inteligencija se razvila zbog specifičnih uslova koji vladaju u njihovim\r\nprirodnim staništima. Ako uzmemo afričko jezero Tanganyka, kao primer biotopa u kome su evoluirali ciklidi, videćemo da je u pitanju jedna kamenita “pustinja”. Kažem pustinja, jer je više od 90% dna ovog jezera prekriveno samo kamenjem, bez ikakvih biljaka. U ovakvim uslovima, ciklidi iz jezera Tanganyka su morali da se adaptiraju da bi preživeli, i taj široki dijapazon adaptacija je prirodnom selekcijom izdvojio inteligentnije pripadnike familije koji su se razvijali, dok je istrebio one sa nižom inteligencijom. Ove adaptacije se ogledaju u specifičnim načinima ishrane i razmožavanja. Kada u blizini nema biljka za “ispašu”, niti malih riba za jelo, ciklid je morao da se snađe i da se hrani na krajnje čudne načine. Neki od tih ciklida su počeli da se hrane algama, koje rastu po kamenju, drugi su postali predatori, treći su se usko specijalizovali za krljušt itd. Obziom da je Tanganyka bogata raznoraznim predatorima koji se hrane ribom (druge vrste riba, vidre, orlovi), a prostora za skrivanje ima malo, jer je većinom kamenita podloga, za preživljavanje i evoluciju, nije bilo dovoljno da se neka vrsta efikasno hrani, već i da efikasno izbegava neprijatelje, što je tako|e dovelo do evolutivne selekcije u kojoj su prednost imali inteligentniji primerci. Osim inteligencije, ciklidi poseduju mnogo osobina koje ih izdvajaju od drugih familija riba, a specijalno od interesa za akvaristiku, izdvaja ih neverovatni spektar boja, koje su delimično nasledili od svojih morskih predaka, a delimično ih i sami razvili, što ih čini, najkoloritnijim slatkovodnim akvarističkim ribama. Ujedno ova osobina je osnov sukoba uzgajivača Tanganyka i Malawi ciklida, jer i jedni i drugi tvrde da su boje najistaknutije baš kod njihovih ljubimaca. Još jedna osobina vezana za boje ciklida, je mogućnost izmene iste, to jest ciklidi promenom svojih boja iskazuju mnoga stanja, to jest komuniciraju. Ciklidi tako|e komuniciraju muklim zvucima. Posebno su se specijalizovali za roditeljstvo, oni su najbolji čuvari svog potomstva među svim ribama. Bez obzira da li su ustonoše (nose ikru i mlađ u ustima) ili polažu ikru u pećinama, ono što izdvaja ciklide, jeste briga o potomstvu. Ako se opet vratimo na naš primer, to jest, jezero Tanganyka, već znamo da je to “pustoš” u kojoj nema mnogo zaklona, to jest mesta za sakrivanje mladih ciklida, zakljućićemo lako zašto su ciklidi razvili tehnike za čuvanje mlađi, jer da nisu, teško bi opstali među silnim opasnostima koje postoje za mlađ u Tanganyka-i. Ono što je specijalno interesantno u ovoj priči o čuvanju mlađi, jeste efekat paralelne evolucije koji se desio kod ciklida. Osobina nošenja ikre i mlađi u ustima, nije unikatna za ciklide, ali je izuzetno retka. Afrički i američki ciklidi su nezavisno jedni od drugih razvili ovu osobinu, što govori o njihovoj izuzetnoj sličnosti po pitanju ovog evolutivnog koraka, ali opet gledano iz druge perspektive, zbog parametara lokaliteta na kojima su evoluirali, afrički i američki ciklidi imaju i značajne razlike. Još jedna zanimljiva osobina ciklida, vezana za podizanje potomstva je višegeneracijski sistem uzgoja mladunaca. Ovaj vid organizacije kod ciklida se ogleda u činjenici da neke vrste praktikuju da po nekoliko generacija živi zajedno u skupini, i svi se zajedno brinu o najmlađima. Na ovaj način šanse za preživljavanje mlađi su izuzetno povećane, jer mnogo pari očiju motri na opasnost i upozorava. Ukoliko se opasnost pojavi, mnogi zubi u tom jatu će poprilično da zaplašipotencijalnog predatora.

Rituali su karakteristika, koja krasi ciklide, kažem krasi, jer su rituali (posebno predigra i mrest) praznik za oči akvariste. Obzirom da postoje mnogi rituali za mnoge situacije, ne bih se bavio konkretnim primerima.

Zasto su ciklidi agresivni?

Agresivnost je osobina po kojoj su, nažalost, akvaristima ciklidi najpoznatiji. Ciklidi su morali tokom svoje evolucije da postanu veliki borci, da bi mogli da prežive u svom okruženju. Moderni ciklidi, ni najmanje ne zaostaju za svojim precima, morskim ribama, i imaju izuzetnu snagu i oružje (zube, vilice), kojima masakriraju neprijatelje. Agresivnost je negativna osobina za uzgoj u akvarijumu, to je mišljenje mnogih akvarista-laika. Realno gledano, agresivnost je ono što čini ciklidni akvarijum interesantnim, to jest “živim”! Zbog agresivnosti i dominacije nad teritorijom i ženkama, ciklidi su uvek aktivni i čine akvarijum zanimljivim poprištem za posmatranje, naravno tendencija prema aktivnosti ili pasivnosti akvarijuma je stvar ukusa vlasnika istog, ali nije sve jedno, ukoliko Vaš akvarijum ima sedirajući efekat, ili Vas nasmeje i uzbudi. U akvarijumima, ciklidi jesu ubice, ali samo ukoliko ih stavite u pogrešno okruženje. Ukoliko kombinujete ciklide sa drugim nežnijim vrstama akvarijumskih ribica, normalna\r\nposledica je teror ciklida nad komšilukom, koji nema potencijal da se odbrani. Da bi se ovakve situacije izbegle, neophodno je da se ciklidi u akvarijumu uzgajaju u logičnom okruženju koje neće da izazove preteranu agresiju. Uopšte rešeno, agresija ciklida je čest problem koji odbija akvariste da se okrenu ciklidima. Eminentni ciklidolozi Jovan Čurčić (JZH) iz Srbije i Bojan Grošelj (Bojko) iz Slovenije, ovu temu tretiraju kao “ciklidno prokletstvo”, to jest najveću zabludu koja sprečava širenje ciklida me|u hobistima. Obojica često u svojim tekstovima pišu o tome koliko je pogrešno ova osobina predstavljena akvaristima, i kako je to pogrešan “mit” po kome ciklidi uništavaju akvarijume. Meni ne preostaje ništa drugo, no da se složim sa njima po ovom pitanju, i da još jednom napišem da cikldi NISU divljaci koji ubijaju sve što stignu, već su familija riba, koju za pravilan uzgoj u akvarijumu, ne treba shvatiti olako i potrebno je pažljivo im birati komšije, jer nežne ribe, nemaju nikakvu šansu u društvu ciklida.

Zašto su ciklidi lepi? (Beauty is NOT in the eye of the beholder)

Lepota je relativna i svako je doživljava na svoj način. Sa ovom tvrdnjom ne mogu da se složim, kada je u pitanju lepota akvarijumskih mezimaca. Jednostavno, većina akvarista\r\nteži vividnim bojama, kakve poseduju morske ribe. Znaci resenje je lako, napravite morski akvarijum, i imaćete prelepe ribice, intenzivnih i živih boja. Doduše tu postoje dva problema, cena takvog akvarijuma, koja je mnogostruko veća od ciklidnog akvarijuma i totalno mrtvilo, to jest nedostatak aktivnostiu morskom akvarijumu. Ciklidi, specijalno africki ciklidi, poseduju boje jednake “veselosti” kao i morske ribe,\r\ncena njihovog uzgoja je drastično niža, i sami ciklidi su mnogo jeftiniji od morskih riba. Aktivnost u akvarijumu, je osobina u kojoj nema poređenja, jednostavno, ciklidi su\r\nnajživahniji stanovnici akvarijuma. Zasto su ciklidi toliko bogatibojama, odgovor na ovo pitanje je dvodelan, prvi deo glasi: da su ciklidi bliski potomci morskih riba, i da su imali manje evolutivnog vremena od drugih slatkovodnih vrsta da “izgube” boje. Drugi deo odgovora je znatno kompleksniji, i zalazi duboko u evoluciju i genetiku africkih ciklida. Pre svega nekoliko stotina godina, nivo vode u jezeru Malawi je bio znatno niži (skoro 100m) i dobar deo današnjeg jezera su bile kamene litice. Danas u tim delovima jezera postoje vrste ciklida, koje su endemske za te regione, što znači da su za 200-300 godina, ti ciklidi uspeli da evoluiraju, i promene svoje izgled. To je jedan od najbržih slučajeva u evoluciji, što nam pak govori o osobini ciklida, da su u stanju da stvaraju nove kolorne varietete, mnogo većom brzinom nego što su u stanju da morfološki (po građi) evoluiraju. Otud i toliki diapazon boja kod afričkih ciklida, to jest njihova “lepota”

Za što ja volim ciklide?

10-ak godina u mojim akvarijuma su uživale razne vrste klasičnih akvarijumskih ribica. Živorotke su se mrestile, ikrašice su pokušavale da se mreste. Održavao sam im ph i dh vode (kiselost i tvrdoća), sadio biljke, i uopšte rečeno, dosta sam se trudio oko mojih tadašnjih ljubimaca. Oni su me nagradjivali svojim patnjama, nepomičnim stajanjem u\r\nmestu i neuspešnim mrestovima. Poklonio sam sve akvarijume i ribice, i odlučio, da se posvetim drugim stvarima. Nakon nekoliko godina, kada sam prvi put video akvarijum sa afričkim ciklidima, oduševio sam se njihovim bojama i aktivnošću, i napravio novi akvarijum, u kojem sam ugostio afričke ciklide. Bio sam spreman na ceo dril, omekšavanje i kišeljenje vode, ali na moje iznenađenje, ciklidima je savršeno odogovarala naša česmovača. Shvatio sam da su ciklidi pun pogodak, em su lepi, em živahni, a nemoram ni da se trudim puno oko njih, idila. Iz iskustva sam znao da od mresta nema ništa, te sam odustao od takve ideje. Jednog jutra sam video 50-ak mladih ciklida koji su plivali uz svoje roditelje, bio sam šokiran, iznenadjen, zbunjen. Rekao sam sebi, ok, to su americki ciklidi, od afričkih nemoj ništa da očekuješ. Nakon 2-3 nedelje su se pojavili i mali afrikanci, i akvarijum je vrveo od malenih ciklida. Tada sam bio poprilično ljut na sebe, što sam dozvolio sebi da godinama gajim “ribice”, umesto da sam se posvetio afričkim ciklidima. Javolim ciklide, specijalno afričke, ali volim i američke ciklide, neki od “amera” su čudo prirode, i imaju najčudnije oblike u svetu riba. Volim ih jer me nisu razočarali, i pruili su mi šansu da se osećam kao pravi iskusni akvarista, iako to tada nisam bio, jer su moji ciklidi, rasli, šljaštili bojama i razmnožavali se, a to je ono što je san svakog pravog akvariste.

Za potrebe ovog članka, mnoge informacije sam našao u knjizi:-The cichlid fishes, autora George W. Barlow-a, izdanje iz 2002. godine.

Piroman